“Ne bi li ipak pametnije bilo uzeti knjigu u ruke pa učiti? Nije li i ovo pismo… uzaludno moje trzanje? Ne pišem li ja ovo zapravo samome sebi? Zašto li se ne usuđujem pred tobom glasno izgovoriti riječi: Ljubavi moja, srce moje!, nego ih stavljam u mrtva slova? Mogu li ona oživjeti pred tobom? Možda je baš to povod, što ti pišem: po starom svom običaju, kad hoću nešto da kažem, onda pišem.”
Prije stotinu godina, 2. ožujka 1925. godine, u večernjim satima, u Vrtlarskoj ulici broj 7 u tadašnjem Brodu na Savi, svoje je misli prenio na papir. Nastavit će to činiti još puno puta nakon te večeri, ali sve te riječi neće ostati mrtva slova na papiru, nego će se preobraziti u jedan od najznačajnijih književnih opusa 20. stoljeća. Ovo pismo Dragutin Tadijanović naslovio je “Pismo zaljubljenika”, a kada je bio stariji priznao je da je tih mladenačkih godina stalno bio zaljubljen.
Tadijanovićeve riječi već pet godina oživljavaju u koncertnom projektu Glazbene škole Slavonski Brod na Tadijinim jesenima. Bit će tako i u studenome 2025. godine, ali u još posebnijem ozračju jer ove godine Slavonski Brod obilježava 120 godina od rođenja Dragutina Tadijanovića. U očekivanju ove velike obljetnice, pozivamo vas da pogledate i poslušate prošlogodišnji koncert Rasut ću sebe u srca mnoga.