Riječ koja nas je obgrlila utisnuvši se u doživljaj večeri koja je donijela jedinstven spoj poezije i glazbe, riječ je: sjajno. Uistinu je sjajan bio koncert kojim je u petak, 8. studenoga 2024. godine svečano završila manifestacija Tadijine jeseni. Bio je to peti koncert koji je Glazbena škola Slavonski Brod priredila u sklopu ove manifestacije, uvijek tragajući za specifičnim suživotom poezije i glazbe u hrvatskoj kulturnoj baštini, s težištem na Tadijanovićevu stvaralaštvu, a ujedno šireći pogled ka skladateljskim oživotvorenjima poetskih bisera drugih hrvatskih književnika.
Koncert glazbe hrvatskih skladatelja nadahnutih stihovima Dragutina Tadijanovića i njegovih pjesničkih suvremenika programski se usredotočio na aspekt vokalnosti kroz formu solo pjesme i zborsku literaturu, obuhvativši širok spektar istaknutih imena hrvatske glazbene i književne povijesti 20. i 21. stoljeća. Tadijanovićev dug život omogućio je da kontekst njegovih književnih suvremenika nađemo u vrlo širokom rasponu, a vrijednost poetskog izričaja odabranih književnika ostavila je traga među mnogim generacijama hrvatskih skladatelja pa je program koncerta donio uglazbljenja njihovih pjesama iz pera raznovrsnih skladateljskih ličnosti.
Budući da koncert Tadijinih jeseni ostvaruju učenici srednje glazbene škole, utoliko je jedan od glavnih ciljeva ovoga projekta, a koji se tiče edukativnog momenta, u potpunosti došao do izražaja. Izvodeći literaturu koju inače ne bi imali priliku upoznati u redovnim školskim kurikulumima, učenici su se susreli s raznolikim skladateljskim poetikama i uvidjeli kako bogat, zanimljiv, čak i iznenađujući može biti suživot pjesništva i glazbe.
Večer je otpočela popijevkom Jesen je Božidara Širole (na tekst Đure Arnolda) koju je izvela Ema Špehar, nakon čega je slijedila Sve teče Branimira Sakača (Gustav Krklec) koju je interpretirala Ecia Bat. Lorena Perlić otpjevala je Volio bih da me voliš Mile Cipre (Jure Kaštelan), a Petra Matijević izvela je ove večeri dvije popijevke, Zapali svjetiljčicu Milana Majera (Dragutin Tadijanović) i Riječ koja nas je uvrijedila Adalberta Markovića (Vesna Parun). U svim izvedbama učenice je za klavirom pratila profesorica Karla Biondić. Sredinom programa nastupio je trio koji su činili mezzosopranistica Ecia Bat, flautist Bono Peić i klaviristica Iva Ćerić, koji su izveli Zaljubljenu djevojčicu Linde Uran na Tadijanovićeve stihove, jednu od skladbi koja je prije četiri godine praizvedena na Tadijinim jesenima.
Drugi dio programa otvorila je profesorica Gabrijela Škrabal izvevši Dom na cesti Zorana Novačića, vrativši se pred kraj večeri s još jednom Novačićevom popijevkom na stihove Vesne Parun, Ako mi srce ne prestigne ptice. Sugestivnom interpretacijom ispunjenom muzikalnošću, uz pouzdanu pratnju Karle Biondić, Gabrijela Škrabal još jednom je na brodskoj pozornici dokazala vokalnu i interpretativnu kvalitetu, pružajući time i svojim učenicima zoran primjer i uzor kakav bi trebalo slijediti.
Posebnu čar koncertu dala je gošća večeri Sandra Böhm, bivša učenica naše škole, trenutno studentica četvrte godine pjevanja na Muzičkoj akademiji u Puli. Na prvim našim Tadijinim jesenima pjevala je Visoka žuta žita Linde Uran na poznate Tadijanovićeve stihove, a sada je ponovno s ovom popijevkom zablistala na brodskoj pozornici. Osim toga, izvela je solo pjesmu Slobodan život Dubravka Palanovića na stihove Josipa Pupačića, jednu od najnovijih skladbi hrvatske vokalne literature koju je autor napisao 2023. godine. Sigurne vokalnosti, izuzetne tople i zaokružene boje tona, glasa prepunog nijansiranja, snažne voluminoznosti, a ujedno izuzetne suptilnosti, savršene dikcije, a k tomu još potpune uronjenosti u pjesnički sadržaj, duboko prodirući u karakter koji nastaje u suigri pjesničkog teksta i dane mu glazbe, Sandra Böhm pokazala je brodskoj publici potencijal kojim je spremna kročiti putem ozbiljnih glazbenih pozornica. Njezin pouzdan pratitelj ove večeri bio je profesor Hrvoje Aušić, koji je preciznom i muzikalnom izvedbom zahtjevnih klavirskih dionica dao dodatnu kvalitetu navedenim skladbama.
U tijeku večeri izvedene su i dvije zborske skladbe. Djevojački zbor, uz pratnju profesora Aušića, otpjevao je Rano sunce u šumi Ivana Josipa Skendera (Dragutin Tadijanović), skladbu koja je praizvedena na prošlogodišnjim Tadijinim jesenima upravo na narudžbu Glazbene škole. A cjelokupnu koncertnu večer zaokružio je Mješoviti pjevački zbor s izvedbom skladbe Voćka poslije kiše Adalberta Markovića (Dobriša Cesarić). Važno je istaknuti da su ovim dvjema izvedbama ravnali učenici srednje glazbene škole, Nicolas Mec u prvoj skladbi i Domagoj Bertović u drugoj skladbi. Svoje dirigentsko mjesto profesorica Danijela Božičević prepustila je učenicima koji su opravdali dano im povjerenje, a ona se, pak, u izvedbama pridružila zborskim dionicama.
Tadijine jeseni su za nama, peti – mali jubilarni – koncert je za nama, kao što polako odmiče i sedamdeseta – velika jubilarna – obljetnica Glazbene škole Slavonski Brod. “Rasut ću sebe u srca mnoga, i živjet u bezbroj života”, kaže Josip Pupačić, a mi smo sigurni da je nakon ovoga koncerta “(ostala) samo ljepota”.
Galerija fotografija: Mario Boić